Sremuš

Sremuš (Allium ursinum), poznat i kao divlji beli luk, samonikla je šumska biljka iz porodice Amaryllidaceae koja se bere u proleće, od marta do maja. Ovde su svi tekstovi o tome kako se prepoznaje, za šta se koristi i kako se čuva.

8 tekstova

Presovan primerak sremuša, divljeg belog luka

Šta je sremuš?

Sremuš je divlji srodnik belog luka. Raste u senovitim listopadnim šumama, ima široke listove i bele zvezdaste cvetove, a prepoznaje se i po mirisu na beli luk. Stanište, sastav i upotrebu detaljno opisuje naš vodič Sremuš od A do Š.

Kako ga razlikovati od otrovnih biljaka?

Pri branju se sremuš može zameniti sa đurđevkom i mrazovcem, a obe biljke su otrovne. Berite samo ono što sa sigurnošću prepoznajete, a kada niste sigurni, biljku ostavite u šumi.

Za šta je sremuš dobar?

Tradicionalno se koristi za podršku varenju, srcu i krvnim sudovima i imunitetu. Pregled lekovitih svojstava i izvora pronaći ćete u tekstu Za šta je sve dobar sremuš?

Da li je sremuš isto što i beli luk?

Nije. Biljke su srodne, ali se razlikuju po izgledu, sezoni i sastavu. Razlike smo uporedili u tekstu Sremuš ili beli luk.

Kako sačuvati sremuš posle sezone?

Svež sremuš je dostupan samo nekoliko nedelja godišnje. Praktične načine čuvanja, od zamrzavanja do pesta, opisali smo u tekstu Kako sačuvati sremuš za zimu.